Poliurea

Poliurea je dvokomponentni materijal, koji nastaje kao reakcija između izocijanata i amino kiselina. Nakon samo nekoliko sekundi gelira u svoje konačno stanje. Najviše se puta izrađuje u specijalnim strojevima uz visoki pritisak i visoku temperaturu i prskanjem aplicira se na podlogu. Reakcija dviju materijala je potpuna i sve se molekule povežu međusobno. Zbog toga konačni proizvod ima odlična mehanička i tehnička svojstva, kao što su iznimna čvrstost, elastičnost, tvrdoću, neosjetljivost na mnoge koncentrirane kiseline, lužine, otapala i ulja. Zbog svojih svojstva izrazito je upotrebljiva u građevini gdje se najčešče pojavlja kao hidro izolacija, industrijski pod ili za žaštitu ostalih građevinskih materijala, upotrebljava se dalje u strojegradnji za zaštitu metalnih komponenti, anti-korozivnu zaštitu, upotrebljava se u brodogradnji, infrastrukturi, obrambenim i oružanim snagama kao i nizu ostalih područja.

Pojam poliurea siroki je naziv za različite materijale, koji se razlikuju po specifičkim karakteristikama vezanima za predviđeni namjen. 

Najbolje karakteristike možemo očekivati od čiste ili ''pure'' poliuree, kod koje su dvije komponente samo izocijanat i mješavina amino kiselina. Mješavina amino kiselina definira i konačne karakteristike poliuree, kao što su elastičnost, otpornost na mehaničke ili kemijske utjecaje, mekoća ili pak vrijeme geliranja. Još uvijek pričamo o vrhunskom materijalu sa vrhunskim svojstvima. 

Hibridna poliurea ima u djelu amino kiselina dodano razkičiti omjer polioilova, koji su jeftiniji, pa je takav i konačni produkt. Hibridna poliurea nešto je sporija kod sušenja (12-20 sekundi) od čiste poliuree (5-10 sekundi) i nešto malo manje čvrsta. Upotrebljiva je na primer kao hidro izolacija ravnih krovova, koji nisu ispostavljeni hodanju ili prometu ili za neke vrste industrijskih podoba. 

Postoji i hladno prskana poliurea, koja je u principu mješavina hibridnih poliurea i koja ima duže vrijeme sušenja (cca 2 minute) i upotrebljiva je za hidro izolacije umjesto ručno apliciranih poliuretanskih membrana, gdje je potrebno pokrivanje baš svih detajla, koji bi mogli biti skriveni... 

Poliuree su obično osnovane na aromatskim amino kiselinama, koje zbog utjecaja UV zraka promjenjuju boju ali ostaju nepromijenjenih tehničkih karakteristika. Na mjestima, koja su ispostavljena suncu, predlaže se prekrivanje sa alifatskim završnim tankoslojnim premazom.